tȉsuću

glav. br. broj koji se obilježuje s 1000, za jedan veći od broja devetsto devedeset devet i za jedan manji od broja tisuću jedan

tisućugòdišnjī

prid. G tisućugòdišnjēg(a); ž. tisućugòdišnjā, s. tisućugòdišnjē 1. koji ima tisuću godina [~ grad] 2. koji traje tisuću godina [tisućugodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na tisuću godina

tisućugòdišnjica

im. ž. G tisućugòdišnjicē dan ili godina u kojoj se navršava tisuću godina od događaja koji se obilježuje

tišìna

im. ž. G tišìnē; mn. N tišìne, G tišínā 1. stanje bez zvukova, glasova i šumova [noćna ~] 2. mirno i tiho vrijeme bez vjetra [~ na moru] ♦ grobna (mrtva) ~ potpuna tišina, muk

tȉtrāj

im. m. G tȉtrāja; mn. N tȉtrāji, G tȉtrājā kratak pokret tijela koje titra

tȉtrānje

im. s. G tȉtrānja 1. lagano pomicanje amo-tamo; sin. treperenje 2. fiz. gibanje čestice pri kojemu se njezin položaj pravilno periodično mijenja oko ravnotežne vrijednosti

tȉtrati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. tȉtrām, 3. l. mn. tȉtrajū, imp. tȉtrāj, aor. tȉtrah, imperf. tȉtrāh, prid. r. tȉtrao 1. lagano se pomicati amo-tamo [granje titra na vjetru; svijeća titra]; sin. treperiti 2. fiz. gibati se tako da se pomiče amo-tamo (o čestici)

tȉtula

im. ž. G tȉtulē; mn. N tȉtule, G tȉtūlā 1. v. naslov 2. oznaka stručnoga ili znanstvenoga statusa

tj.

kratica za to jest

tjȅdan

im. m. G tjȅdna; mn. N tjȅdni, G tjȅdānā 1. kalendarsko razdoblje od sedam dana, obično od ponedjeljka do nedjelje; sin. (sedmica) 2. bilo kojih sedam dana posvećenih kojemu slavlju ili aktivnosti [~ borbe protiv raka]  Veliki ~ rel. tjedan uoči Uskrsa

tjȅdnī

prid. G tjȅdnōg(a); ž. tjȅdnā, s. tjȅdnō koji se odnosi na tjedan

tjȅdnīk

im. m. G tjȅdnīka; mn. N tjȅdnīci, G tjȅdnīkā novine koje izlaze jednom u tjednu

tjȅdno

pril. 1. svakoga tjedna [Časopis izlazi ~.] 2. na tjedan [Dvaput ~ odvoze smeće.]

tjȅlesan

prid. G tjȅlesna; odr. tjȅlesnī, G tjȅlesnōg(a); ž. tjȅlesna, s. tjȅlesno 1. koji ima tijelo [tjelesno biće]; ant. bestjelesan 2. koji se doživljuje tijelom, osjetilima [~ užitak; tjelesno zadovoljstvo]

tjȅlesnī

prid. G tjȅlesnōg(a); ž. tjȅlesnā, s. tjȅlesnō koji se odnosi na tijelo [~ izgled; ~ napor]; sin. (fizički)

tjeléšce

im. s. G tjeléšca; mn. N tjeléšca, G tjèlēšācā/tjèlēšcā um. malo tijelo  bubrežno ~ anat. dio bubrega koji se sastoji od spleta bubrežnih kapilara

tjelohrànitelj

im. m. G tjelohrànitelja; mn. N tjelohrànitelji, G tjelohrànitēljā osoba koja čuva drugu osobu, osobni čuvar

tjelohranitèljica

im. ž. G tjelohranitèljicē; mn. N tjelohranitèljice, G tjelohranitèljīcā žena koja čuva drugu osobu, osobna čuvarica

tjelohranitèljičin

prid. G tjelohranitèljičina; ž. tjelohranitèljičina, s. tjelohranitèljičino koji pripada tjelohraniteljici

tjȅlovježba

im. ž. G tjȅlovježbē; mn. N tjȅlovježbe, G tjȅlovjēžbā/tjȅlovježbī vježbanje tijela [školska ~; jutarnja ~]; sin. gimnastika, gombanje zast.

tjȅme

im. s. G tjȅmena; mn. N tjemèna, G tjeménā anat. najviši dio lubanje, vrh glave

tjȅmenī

prid. G tjȅmenōg(a); ž. tjȅmenā, s. tjȅmenō koji se odnosi na tjeme

tjȅralica

im. ž. G tjȅralicē; mn. N tjȅralice, G tjȅralīcā policijski akt kojim se traži pomoć u hvatanju osobe koja bježi pred zakonom [međunarodna ~]

tjȅrānje

im. s. G tjȅrānja 1. siljenje koga da napusti mjesto na kojemu se nalazi 2. gonjenje ispred sebe 3. nagovaranje, poticanje koga na što silom 4. izražavanje spolnoga nagona (o ženkama)

tjȅrati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tjȅrām, 3. l. mn. tjȅrajū, imp. tjȅrāj, aor. tjȅrah, imperf. tjȅrāh, prid. r. tjȅrao, prid. t. tjȅrān 1. siliti koga da napusti mjesto na kojemu se nalazi [~ ljude s njihovih ognjišta; ~ radnike s posla] 2. goniti ispred sebe [~ stoku] 3. silom nagovarati, poticati koga na što [~ djecu da uče; ~ vozača da brže vozi] 4. izazivati određenu pojavu ili djelovati tako da nastaju određene posljedice [~ na kašalj; ~ u plač] 5. 3. l. rastući puštati izbojke (o biljkama) [~ pupoljke; ~ klice] • tjȅrati se povr. izražavati spolni nagon (o ženkama) [Kuja se tjera.] ♦ ~ svoje tvrdoglavo zastupati svoje mišljenje

tjeskòba

im. ž. G tjeskòbē neugodan osjećaj nemira, nesigurnosti, nezadovoljstva i pritajena straha

tjèsnac

im. m. G tjesnàca; mn. N tjesnàci, G tjesnácā zem. uzak i relativno kratak pojas mora između dvaju kopnenih dijelova

tjèsnačnī

prid. G tjèsnačnōg(a); ž. tjèsnačnā, s. tjèsnačnō 1. koji se odnosi na tjesnac 2. gram. pri čijemu izgovoru ne postoji potpun zatvor nego zrak prolazi kroz mali otvor uz stvaranje zvuka trenja; sin. (frikativni)

tjèsnačnīk

im. m. G tjèsnačnīka; mn. N tjèsnačnīci, G tjèsnačnīkā gram. šumnik pri čijemu izgovoru ne postoji potpun zatvor nego zrak prolazi kroz mali otvor uz stvaranje zvuka trenja; sin. (frikativ, strujnik)

tjestenìna

im. ž. G tjestenìnē namirnica od suhoga tijesta bez kvasca, različitih oblika i s različitim dodatcima [kuhana ~]

tjȅšiti (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tjȅšīm, 3. l. mn. tjȅšē, imp. tjȅši, aor. tjȅših, imperf. tjȅšāh, prid. r. tjȅšio, prid. t. tjȅšen pružati komu utjehu, ublažavati čiju tugu [~ prijatelja u nevolji; ~ se čokoladom]

tkȁlac

im. m. G tkálca, V tkȃlče; mn. N tkȃlci, G tkȁlācā osoba koja tka, koja živi od tkanja

tkȁlačkī

prid. G tkȁlačkōg(a); ž. tkȁlačkā, s. tkȁlačkō koji se odnosi na tkalce [~ stan]

tkálčev

prid. G tkálčeva; ž. tkálčeva, s. tkálčevo koji pripada tkalcu

tkȁlja

im. ž. G tkȁljē; mn. N tkȁlje, G tkȃljā žena koja tka, koja živi od tkanja

tkȁnina

im. ž. G tkȁninē; mn. N tkȁnine, G tkȁnīnā proizvod tkanja, ono što je izrađeno isprepletanjem različitih niti na stroju za tkanje ili tkalačkome stanu [vunena ~; pamučna ~]; sin. (materijal)

tkánje

im. s. G tkánja; mn. N tkánja, G tkánjā 1. jd. izrađivanje tkanine od različitih niti na posebnome stroju ili tkalačkome stanu 2. jd. način na koji je što tkano [krupno ~; sitno ~] 3. pren. ono što je tkano

tkȁti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tkȃm, 3. l. mn. tkȁ, imp. tkȃj, aor. tkȁh, imperf. tkȃh, prid. r. tkȁo, prid. t. tkȃn, pril. s. tkȁjūći, pril. p. tkȃvši izrađivati tkaninu od različitih niti na posebnome stroju ili tkalačkome stanu [~ sagove]

tkȋvo

im. s. G tkȋva; mn. N tkȋva, G tkȋ anat. skup stanica koje izgrađuju živi organizam [mišićno ~; vezivno ~; živčano ~]; sin. (staničje)

tkȍ

zam. GA kòga/kȍg, D kòmu/kòme/kȍm, L kòme/kòmu/kȍm, I kȋm/kíme 1. (up. zam.) a. pita za nepoznatu osobu [Tko je to?] b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Kaži mi ~ je to.] c. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ je to.] 2. (neodr. zam.) označuje nepoznatu osobu, bilo koga, ma koga [Ako me ~ traži, neka pričeka.]; sin. itko, netko, tkogod 3. (odn. zam.) a. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim predikatnim rečenicama [On je ~ je.]; sin. koji b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama [Tko ne dođe, neće vidjeti film.]; sin. koji  bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno koja osoba [Neka dođe bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]

tkògod

neodr. zam. G kògagod, DL kòmugod, A tkògod, I kímegod označuje neodređenu osobu, bilo koga, ma koga [Ako me ~ traži, neka pričeka.]; sin. itko, netko, tko

tlȁčēnje

im. s. G tlȁčēnja 1. vršenje pritiska vlastitom težinom 2. pren. podvrgavanje koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. ugnjetavanje

tlȁčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tlȁčīm, 3. l. mn. tlȁčē, imp. tlȁči, aor. tlȁčih, imperf. tlȁčāh, prid. r. tlȁčio, prid. t. tlȁčen 1. činiti pritisak vlastitom težinom 2. pren. podvrgavati koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. ugnjetavati

tlȃčnī

prid. G tlȃčnōg(a); ž. tlȃč, s. tlȃč koji se odnosi na tlak

tlȃk

im. m. G tlȃka, L tláku; mn. N tlȁkovi, G tlȁkōvā fiz. omjer sile koja okomito djeluje na koju plohu i njezine ploštine, mjeri se jedinicom paskal ili bar [krvni ~; ~ zraka]  atmosferski ~ tlak koji nastaje na površini Zemlje zbog težine stupca zraka; hidraulički ~ tlak koji nastaje u tekućini pod utjecajem kakve vanjske sile; hidrostatički ~ unutrašnji tlak koji u tekućini nastaje zbog težine same tekućine; korijenov ~ bot. pozitivan hidrostatički tlak koji se temelji na tome da stanice unutrašnjega sloja kore korijena aktivno istiskuju vodu i tvari u provodne žile; krvni ~ med. tlak kojim krv djeluje na stijenke krvnih žila

tlȁka

im. ž. G tlȁ, DL tlȁci; mn. N tlȁke, G tlȃ pov. kmetova dužnost obavljanja različitih poslova na vlastelinovu imanju [ići na tlaku]

tlȁkomjēr

im. m. G tlȁkomjēra, I tlȁkomjērom; mn. N tlȁkomjēri, G tlȁkomjērā tehn. 1. uređaj za mjerenje tjelesnoga tlaka 2. uređaj za mjerenje tlaka zraka; sin. barometar

tlȍ

im. s. G tlȁ; mn. N tlȁ, G tálā, DLI tlȉma geol., zem. 1. dio Zemljine površine koji ima određena obilježja [brdovito ~; močvarno ~; pjeskovito ~]; sin. (teren), zemljište 2. razg. v. zemlja ♦ gori komu ~ pod nogama u velikoj je opasnosti, u bezizlaznome je položaju; izgubiti ~ pod nogama dospjeti u težak (bezizlazan) položaj; naišlo je (nailazi) što na plodno ~ dobro je prihvaćeno što, ima što velikih izgleda za uspjeh

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga